ponedjeljak, 13. srpnja 2026.

Prijedlog novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti

U poveznici je Prijedlog novog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Više stotina stranica zakonskog teksta i obrazloženja koje će, ako bude prihvaćeno, u godinama koje dolaze određivati pravila poslovanja svih koji se bave pružanjem ugostiteljskih usluga smještaja.

Znam da većina ljudi nema vremena ni volje čitati ovakve dokumente. Ali možda bismo ovaj put ipak trebali napraviti iznimku. Jer vrlo je teško ozbiljno razgovarati o nečemu što nismo pročitali.
Prije svega pozivam svakoga tko se bavi iznajmljivanjem da otvori prijedlog zakona i pročita ga. Ne samo ono što piše, nego i ono što u njemu možda još uvijek ne piše, a moglo bi biti jednako važno.
Dok budete čitali, pokušajte odgovoriti na nekoliko pitanja poput:
Jesu li budući kriteriji rekategorizacije već jasno propisani ili će tek biti određeni pravilnikom?
Koliko su jasno uređena prava postojećih iznajmljivača?
Kakve će posljedice imati nove ovlasti jedinica lokalne samouprave?
Jesu li predložene sankcije razmjerne ciljevima koji se žele postići?
I možda najvažnije... pruža li ovaj prijedlog zakona dovoljno pravne sigurnosti ljudima koji ulažu vlastiti novac, održavaju svoje objekte i od ove djelatnosti žive?

srijeda, 8. srpnja 2026.

Digitalni identitet objekata (DIO)


U izradi je: PRIJEDLOG PILOT-PROJEKTA

DIGITALNI IDENTITET OBJEKATA (DIO)

Model digitalne identifikacije objekata evidentiranih u sustavu eVisitor
Autor prijedloga: Radivoj Pastorčić
Trenutna verzija Verzija: 2.0
Napomena autora
U javnom prostoru posljednjih se godina pojavljuju različiti prijedlozi usmjereni na povećanje transparentnosti tržišta smještaja i suzbijanje sive zone u turizmu. Jedan od modela predviđa uvođenje registracijskog broja za pružatelje usluga smještaja, čime se olakšava identifikacija i provjera već registriranih objekata.
Takav pristup može doprinijeti većoj preglednosti tržišta, ali sam po sebi ne rješava pitanje objekata i korisnika koji uopće nisu evidentirani u sustavu. Drugim riječima, registracijski broj olakšava identifikaciju onih koji su već poznati nadležnim tijelima, dok prostor za neprijavljene aktivnosti i dalje ostaje izazov za nadzorna tijela.
Prijedlog pilot-projekta Digitalni identitet objekata (DIO) nastao je kao pokušaj promišljanja dodatnih alata koji bi mogli unaprijediti povezivanje postojećih evidencija sa stanjem na terenu. Temelji se na postojećem sustavu eVisitor, postojećim zakonskim obvezama i postojećim nadzornim mehanizmima, bez uspostave novih registara ili značajnog administrativnog opterećenja građana.
Autor je svjestan da projekt nije konačno rješenje svih izazova vezanih uz sivu zonu u turizmu. Međutim, smatra da može predstavljati korisnu osnovu za stručnu raspravu o mogućnostima učinkovitijeg korištenja postojećih digitalnih alata, većoj transparentnosti sustava i kvalitetnijem povezivanju digitalnih evidencija s terenskim nadzorom.
Pilot-projekt, zajedno s prikupljenim sugestijama i mogućim doradama, bit će dostavljen Udruzi Spasimo male obiteljske iznajmljivače radi stručnog razmatranja i daljnje analize, u nadi da će zajedničkim promišljanjem biti moguće oblikovati prijedloge koji mogu doprinijeti unapređenju postojećeg sustava te biti upućeni nadležnim institucijama na razmatranje.




nedjelja, 5. srpnja 2026.

Osvrt na rad Udruge i promišljanje njezine budućnosti



Poštovane članice i članovi Udruge iznajmljivača apartmana i soba grada Paga,

već neko vrijeme planiram sazvati redovnu skupštinu Udruge i podnijeti izvješće o radu tijekom mandata. Kako još uvijek nisam siguran hoću li to uspjeti učiniti u roku koji sam si postavio, odlučio sam vam se u međuvremenu obratiti ovim putem.

Ovo nije službeno završno izvješće niti konačan osvrt na mandat. Više je riječ o osobnom prisjećanju na početak jednog puta koji me danas dovodi do ozbiljnog promišljanja o budućnosti Udruge, ali i o vlastitoj ulozi u njoj.

Ne pišem kao predsjednik koji želi dokazivati da je sve napravio dobro, nego kao netko tko smatra da članovi imaju pravo znati gdje je Udruga danas, što je napravljeno, što nije napravljeno i zašto svoj mandat stavljam na raspolaganje skupštini.

Kada sam preuzeo dužnost predsjednika, okolnosti nisu bile jednostavne. Prethodni predsjednik podnio je neopozivu ostavku, a Udruga se nalazila u postupku inspekcijskog nadzora te je protiv nje bio vođen postupak financijske inspekcije. U takvim okolnostima prvi cilj nije bio pokretanje novih projekata niti razvoj novih aktivnosti, nego stabilizacija rada Udruge i zaštita njezine budućnosti.

Kroz brojna očitovanja, dopise, žalbe i sudjelovanje u postupcima uspjelo se postići povoljnije prekršajno rješenje od onoga koje je u početku prijetilo Udruzi. Time su sačuvana sredstva potrebna za njezin daljnji rad, pokrivanje administrativnih troškova i nastavak djelovanja.

Nakon toga uslijedilo je sređivanje dokumentacije, usklađivanje akata i administrativnih obveza. To možda nije vidljiv dio rada, ali bez njega nema ni Udruge ni mogućnosti da ona djeluje. Proces usklađivanja trajao je do pred kraj 2024. godine a to je vrijeme kada su se stekli svi zakonski preduvjeti da Udruga može početi raditi.

Neću skrivati ni činjenicu da sam velik dio toga radio sam. Već na početku postalo je jasno da ne mogu računati na angažman kakvom sam se nadao. Ne navodim to kao kritiku bilo kome, nego kao činjenicu koja je bitno odredila moj mandat.

Unatoč tome, Udruga nije mirovala.

Sve što smo radili nastojao sam javno objavljivati putem službenog bloga kojeg sam izradio kako bi svaki član, ali i zainteresirana javnost, mogli vidjeti što se radi, što se predlaže i koje se inicijative pokreću. Blog je u početku služio kao besplatan prostor za službene stranice Udruge i ispunjavanje obveze transparentnog objavljivanja važnijih dokumenata i informacija. S vremenom je prerastao u svojevrsni dnevnik rada Udruge, kronologiju aktivnosti, projekata, inicijativa, dopisa, očitovanja i drugih događaja koji su obilježili mandat.

Bavili smo se pitanjima koja izravno utječu na iznajmljivače, pratili zakonske promjene, slali očitovanja, upozoravali na posljedice pojedinih odluka i pokušavali zastupati interese članova gdje god je to bilo moguće.

Istodobno sam smatrao da Udruga ne smije ostati zatvorena samo u okvirima privatnog smještaja.

Zato smo sudjelovali u akcijama zaštite plemenite periske, zaštite lokaliteta Čančara, akcijama čišćenja okoliša i drugim aktivnostima koje smatram važnima za očuvanje prostora od kojeg živimo.

Posebno mjesto zauzima projekt PAST - Pag Archaeology & Sustainable Tourism koji traje dvije godine. O njemu nisam puno javno govorio jer sam smatrao da je važnije zaštititi vrijedan arheološki lokalitet nego promovirati projekt. Uz podršku Zadarske županije i pomoć stručnih suradnika pokrenute su aktivnosti istraživanja i zaštite lokaliteta te je ostvarena dobra suradnja s Konzervatorskim odjelom u Zadru. Smatram da je upravo zaštita lokaliteta najveći uspjeh tog projekta.

Bilo je i drugih aktivnosti od radionica, javnih rasprava i edukacija do humanitarnih i sportskih događanja te podrške projektima kulturne baštine.

Međutim, bilo bi nepošteno da govorim samo o onome što je napravljeno.

Nisam zadovoljan činjenicom da redovne godišnje skupštine nisu održavane onako kako su trebale biti. Za to odgovornost snosim ja kao predsjednik. Financijsko poslovanje bilo je transparentno, završni računi i dokumentacija bili su u rokovima i javno dostupni, ali skupštine su trebale biti redovitije.

Također moram priznati da nisam uvijek mogao dati Udruzi onoliko vremena koliko sam želio. Život ponekad postavi granice koje ne možemo ignorirati. Uz privatne obveze i zdravstvene okolnosti, nije bilo moguće sve obavljati tempom koji bih od sebe očekivao.

No ono što me najviše navelo na razmišljanje nije umor.

To je pitanje ima li Udruga stvarnu mogućnost ostvariti svrhu zbog koje postoji.

Tijekom godina poslao sam mnogo dopisa, prijedloga i inicijativa prema Gradu Pagu. Pokušavao sam uspostaviti dijalog i stvoriti prostor da Udruga bude prepoznata kao jedan od sudionika u promišljanju razvoja turizma. U tome nisam uspio.

Možda griješim, ali smatram da tridesetak članova iznajmljivača koji su okupljeni oko Udruge zaslužuju da se njihov glas čuje kada se raspravlja o pitanjima koja neposredno utječu na njihov rad i budućnost.

Ako Udruga nema mogućnost utjecati, postavlja se pitanje njezina smisla. Ne zbog mene osobno. Meni za iznošenje vlastitog mišljenja Udruga ne treba. Pitanje je postoji li dovoljno ljudi koji žele zajednički djelovati kroz Udrugu i smatraju da ona ima svrhu.

Slično razmišljam i o drugim projektima koje smo pokrenuli. Primjer je Stalna izložba Bartola Kašića za čiji prostor Udruga nema ugovor o korištenju a ilegalan status nije opcija. Ako lokalna zajednica smatra da takav sadržaj ima vrijednost, tada bi trebalo pronaći održiv model njegova funkcioniranja. Ako ne smatra, onda nema smisla bilo koga nagovarati ili moliti da ga podržava.

Danas se Udruga nalazi pred novim izazovima. Potrebno je uskladiti Statut s novim zakonskim okvirom koji razlikuje kategorije domaćina i iznajmljivača. Također se otvara pitanje samog naziva Udruge (Naziv glasi Udruga iznajmljivača apartmana i soba grada Paga). Tijekom rada na projektima i prijavama za financiranje pokazalo se da postojeći naziv ne odražava u potpunosti širinu aktivnosti koje Udruga danas provodi. Tijekom komunikacije s institucijama koje financiraju projekte sugerirano je da sadašnji naziv, iako nije formalna prepreka, može otežavati percepciju Udruge kao organizacije koja djeluje i u području zaštite baštine, održivog razvoja, ekologije i interesa lokalne zajednice.

Zbog svega navedenog stavljam svoj mandat na raspolaganje članstvu i skupštini. Ne zato što želim pobjeći od odgovornosti. Naprotiv. Ako članovi smatraju da Udruga ima budućnost i da mogu biti koristan u njezinu radu, spreman sam svoj četverogodišnji mandat odraditi do kraja najbolje što mogu. Ako smatraju da je potrebno novo vodstvo ili drukčiji smjer, poštovat ću takvu odluku.

Na kraju želim zahvaliti svima koji su na bilo koji način pomagali radu Udruge, sudjelovali u akcijama, projektima, raspravama i inicijativama.

Bez obzira na sve poteškoće, vjerujem da iza nas nije ostalo malo. Ostala je evidencija rada, ostvareni projekti, pokrenute inicijative, uspostavljene suradnje i brojni tragovi koji pokazuju da je Udruga bila aktivna. Hoće li to biti temelj za novi razvoj ili završetak jednog razdoblja, o tome će na kraju odlučiti članovi.

S poštovanjem,

Predsjednik Udruge

Radivoj Pastorčić



nedjelja, 28. lipnja 2026.

Tko određuje kvalitetu u turizmu... država ili gost?

 Najradije danas ne bih napisao ni riječ o turizmu. Ali kad se problemi recikliraju, recikliraju se i kolumne.

Najnoviji prijedlog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ponovno otvara pitanje obvezne rekategorizacije privatnog smještaja. Na prvi pogled riječ je o administrativnoj mjeri kojom se želi podići kvaliteta hrvatskog turizma. Međutim, iza tog cilja krije se puno ozbiljnije pitanje... što uopće znači kvaliteta turističkog smještaja i tko je pozvan da je ocjenjuje?
Više od pedeset godina moja obitelj se bavi iznajmljivanjem apartmana ili soba. U tom vremenu promijenile su se države, valute, turisti, načini rezervacija i tehnologija. Jedino se nije promijenilo ono najvažnije... gost uvijek zna prepoznati vrijednost.
Nije mu za to potrebna državna zvjezdica.
Kada danas gost rezervira apartman, on vidi fotografije, lokaciju, udaljenost od mora, sadržaje, cijenu i recenzije. Već nakon nekoliko minuta zna odgovara li mu taj smještaj ili ne. Zvjezdice su postale tek jedan od mnogih podataka, često i najmanje važan.
Pitam se zato zašto država toliko inzistira upravo na njima.
Još više se pitam po kojim se kriterijima određuje kvaliteta.
Je li vlastito parkiralište u zemlji u koju većina gostiju dolazi automobilom manje važno od bidea? Je li nekoliko kvadratnih centimetara veća kupaonica važnija od kvalitetnog madraca, mirnog okruženja ili domaćina koji će gostu pomoći kada mu zatreba?
Kriteriji kategorizacije često ostavljaju dojam da se mjeri ono što je lako izmjeriti, a zanemaruje ono što gost stvarno pamti.
Turizam nije industrija namještaja. Turizam je industrija doživljaja.
Najljepšu definiciju kvalitete nisam pročitao ni u jednom pravilniku. Rekao mi ju je gost koji mi se godinama vraća.
"Namještaj koji mi se sviđa imam doma. Nisam došao radi namještaja. Došao sam radi onoga što nemam."
U toj jednoj rečenici sadržano je više turističke filozofije nego u desecima stranica propisa.
Gost dolazi zbog mora, pogleda, tišine, mirisa borova, večernje šetnje, osjećaja sigurnosti i domaćina kojem može pokucati na vrata ako nešto zatreba. Dolazi zbog onog što kontinuirano nestaje a vi gospodo tome kumujete!
Svakim novim apartmanom koji zauzme posljednji komadić obale, svakom uvalom prepunom plovila, svakim izgubljenim suhozidom, svakim borom koji ustupi mjesto betonu i svakim domaćinom koji odustane jer više ne može živjeti od svog rada, nestaje dio onoga što je ovu obalu učinilo posebnom.
Sve ostalo samo je dio kulise. Zato je još jedno pitanje neizbježno...
Zašto se kategorizira samo apartman, a ne i destinacija?
Ako već svakih deset godina provjeravamo zadovoljava li apartman uvjete za tri ili četiri zvjezdice, zašto u istom razdoblju ne provjeravamo što je učinila destinacija? Koliko je izgrađeno novih šetnica? Koliko novih parkirališta? Koliko kilometara biciklističkih staza? Koliko je novih plaža uređeno? Koliko je kulturnih sadržaja nastalo? Koliko je smanjen prometni kaos? Kvaliteta turizma ne može biti obveza samo privatnog iznajmljivača. Ona mora biti i obveza javnog sektora.
Kvaliteta turističkog proizvoda ne završava na ulaznim vratima apartmana. Ona počinje mnogo prije njih.
Još je zanimljivija ekonomska strana cijele priče...
Ako država smatra da su zvjezdice toliko važne, zašto ih ne priznaje kada određuje porezni položaj iznajmljivača? Danas isti paušalni porez na dohodak plaća apartman s dvije i apartman s pet zvjezdica. Država traži ulaganja u višu kategoriju, ali ih porezno ne razlikuje.
Gosti ne kupuju broj zvjezdica. Oni kupuju osjećaj da su za svoj novac dobili ono što su očekivali. Vrijednost ne određuje pravilnik.
Vrijednost određuje tržište jer nešto vrijedi onoliko koliko je netko spreman platiti!
To vrijedi za automobil, restoran, hotel, apartman pa čak i za šalicu kave. Netko će platiti dva eura za kavu na rivi, a netko će jednako dobru popiti za jedan euro u mirnoj uličici. Obje imaju svoje goste i obje imaju pravo postojati.
Zašto bismo onda u smještaju težili tome da svi postanu luksuzni?
Tko će primiti obitelji srednje platežne moći? Tko će ponuditi pristupačan odmor umirovljenicima, mladim obiteljima ili studentima?
Raznolikost nije slabost turizma. Raznolikost je njegova najveća snaga.
Država treba propisati minimalne standarde, ali kvalitetu ne određuje pravilnik nego gost. On svojim dolaskom, povratkom i preporukom daje jedinu ocjenu koja u turizmu doista vrijedi.

Kolumna Radivoj Pastočić (nezavisni novinar)