Tko ima pravo glasa u turizmu koji smo gradili?

 

Postoje trenuci kada se čovjek zapita ima li smisla nastaviti borbu sa sustavom koji je očito postavljen tako da ne čuje one koji su ga stvarali. Kao predsjednik udruge iznajmljivača i netko tko se turizmom bavi više od pedeset godina, danas stojim pred upravo takvim pitanjem. Paradoks našeg sustava vidi se na svakom koraku. Obitelji koje su desetljećima gradile turizam, preživjele godine domovinskog rata bez gostiju, ulagale vlastiti rad i stvarale reputaciju destinacije, danas su gurnute na marginu odlučivanja. Istodobno, netko tko je tek nedavno kupio nekretninu, izgradio desetak apartmana i ostvario najveća davanja u par godina, automatski stječe pravo odlučivanja u skupštini turističke zajednice. Sustav ne prepoznaje kontinuitet, iskustvo ni doprinos zajednici. Prepoznaje samo iznos uplate.

To znači da turizam prestaje biti zajednički projekt lokalne zajednice i pretvara se u računovodstvenu kategoriju.

Dodatni paradoks postaje još očitiji kada pogledamo tko uopće može odlučivati o sudbini destinacije. Nije sporno da investitori imaju pravo sudjelovati u sustavu, ali jest sporno kada ključne odluke donose osobe koje nisu rezidenti, koje ne žive u destinaciji i koje s lokalnom zajednicom nemaju nikakvu stvarnu poveznicu. Još je apsurdnije da osoba koja ne mora znati hrvatski jezik može sudjelovati u raspravama i odlučivanju o lokalnom turizmu, dok istodobno država uvodi obvezu učenja hrvatskog jezika za strane radnike kako bi mogli ostati raditi u Hrvatskoj.

Poruka koja se time šalje lokalnom stanovništvu je porazna.

Ništa manje bolan nije ni odnos prema malim iznajmljivačima. Tisuće obitelji sudjeluju u sustavu kroz članarine, pristojbe i poreze, ali njihovi glasovi ostaju raspršeni i bez stvarnog utjecaja. Za razliku od trgovačkih društava, gdje mali dioničari mogu udružiti svoje udjele i ostvariti pravo glasa, u turističkim zajednicama takav mehanizam ne postoji. Mali iznajmljivači financiraju sustav, ali ne mogu kolektivno zastupati svoje interese. Udruga koja okuplja desetke iznajmljivača nema pravo sudjelovanja u vijeću turističke zajednice. Sustav priznaje kapital, ali ne priznaje dijalog .

Istodobno, destinacije poput Paga suočavaju se s padom noćenja, rastom nekomercijalnog smještaja i širenjem sive zone. Dok legalni, domicilni iznajmljivači etiketirani nazivom "Local host" snose sve veća davanja i obveze, broj komercijalnih ležaja raste i narušava tržišnu ravnotežu. Time se kažnjava zakonit rad, a potiče neregulirani sektor. Ako je cilj bio destabilizirati male iznajmljivače, teško je zamisliti učinkovitiji model... možemo ga etiketirati kao "Local ghost".

U takvom sustavu postavlja se temeljno pitanje: kome turizam zapravo pripada?

Pripada li on lokalnoj zajednici koja ga je gradila desetljećima ili onima koji u njemu vide kratkoročnu investiciju uz dugoročnu zaradu?

Pripada li on domaćinu koji živi s gostima i od gostiju ili anonimnom investitorima, vlasnicima nekretnina?

Pripada li on ljudima ili tablicama?

Dok se zakonodavni okvir ne promijeni i ne prepozna uloga udruga, građanskih inicijativa i malih iznajmljivača kao legitimnih sugovornika, turističke zajednice ostat će formalne strukture bez stvarnog predstavničkog legitimiteta. Sustav koji ne čuje vlastitu bazu dugoročno gubi smisao, a destinacija gubi identitet.

Pitanje koje danas postavljamo nije političko ni ideološko. Ono je egzistencijalno.

Ima li smisla nastaviti graditi turizam u sustavu koji nas ne prepoznaje?

Sustav deklarira participaciju ali u praksi sustavno isključuje

Mali domicilni iznajmljivači ne traže privilegije. Traže minimum demokratskog standarda:

mogućnost da svoj doprinos agregiraju,
mogućnost da ovlaste zajedničkog predstavnika,
obvezu tijela TZ-a da njihove stavove razmatraju,
mehanizam odgovornosti i dijaloga.

Bez toga, turističke zajednice ostaju tijela koja upravljaju turizmom bez lokalne zajednice. Sustav koji nominalno afirmira participaciju, a sustavno je onemogućuje, ne može izgraditi održiv i demokratski prihvatljiv turistički razvoj.

Ovo očitovanje stoga predstavlja poziv na konkretno usklađivanje provedbenih propisa sa svrhom zakona, kako bi participacija bila stvarna, a ne samo deklarativna.

Ključno pitanje koje nadilazi sve proceduralne i zakonske nedostatke jest kako će lokalna zajednica uopće opstati ako se sustavno slabi položaj ljudi koji u toj zajednici žive. Oni koji imaju prebivalište na otoku nisu samo iznajmljivači, oni su njegova duša i njegov cjelogodišnji organizam. Oni održavaju život izvan sezone, brinu o prostoru, sudjeluju u društvenom životu, čuvaju identitet mjesta i stvaraju osjećaj zajedništva koji nijedna statistika ne može izmjeriti. Turizam bez tih ljudi postaje sezonska industrija bez korijena. Dok dio vlasnika nekretnina ostvarenu zaradu odnosi izvan destinacije i njome stabilizira vlastite ekonomije, lokalna zajednica ostaje bez resursa potrebnih za vlastiti opstanak. Prostor se pretvara u kulisu koja živi samo nekoliko ljetnih mjeseci. Takav model možda kratkoročno povećava prihode, ali dugoročno razgrađuje društveno i gospodarsko tkivo destinacije.

Ako sustav ne prepozna razliku između života u destinaciji i povremenog korištenja njezinih resursa, riskiramo nestanak upravo onoga što turizam čini mogućim a to je zajednica koja prostoru daje smisao, kontinuitet i autentičnost. Bez ljudi koji ostaju, turizam nema domaćina. A destinacija bez domaćina prestaje biti destinacija i postaje tek lokacija.

Radivoj Pastorčić

Između struke i politike - stvarno stanje turizma na Pagu

Kao predsjednik Udruge iznajmljivača Grada Paga osjećam obvezu progovoriti u ime onih koji čine stvarno srce našeg turizma i koji prvi osjete svaku pukotinu u sustavu. Mi nismo statistička stavka u tuđim izvještajima, već dionici koji vlastitom imovinom i egzistencijom preuzimaju rizik, dok se javne ustanove koje financiramo nametima često ponašaju kao da postoje same radi sebe.

Dok mi zbrajamo troškove, nosimo se s posljedicama lošeg planiranja i tržišnih poremećaja, birokratski aparat se nesmetano namiruje iz naših članarina i pristojbi, imun na stvarne trendove i krize. Sustav koji bi trebao biti servis turizmu sve češće nalikuje zatvorenom krugu samoodržanja.

Nedavno sam ponovno analizirao stručni rad „ETIS indicators at a sustainable tourism destination – the case of the Island of Pag“, koji je još od 2019. godine besplatno dostupan na portalu HRČAK.

Važno je naglasiti da je rad objavljen na engleskom jeziku, što možda objašnjava zašto nije pobudio veći interes među lokalnim donositeljima odluka.

Očito je da upravljanje destinacijom zahtijeva više od formalne funkcije, ono zahtijeva barem osnovno razumijevanje jezika struke. Ako je znanstvena istina ostala nepročitana zato što nije bila napisana na hrvatskom, tada problem nije u radu, nego u kompetencijama onih koji donose odluke.

Taj rad nije akademsko štivo radi forme, već precizna i metodološki utemeljena dijagnoza stanja turizma na Pagu, potkrijepljena mjerljivim pokazateljima i izuzetno iskrenom SWOT analizom.

Ključno pitanje glasi: Što smo radili posljednjih pet godina dok je taj sadržaj bio javno dostupan? Odgovor je u brojkama (o kojima uskoro). Nitko od onih koji formalno upravljaju destinacijom taj rad nije ozbiljno razmotrio, a kamoli primijenio njegove zaključke. Imali smo besplatan, stručan nacrt održivog razvoja... i svjesno smo ga ignorirali jer se znanstvena istina nije uklapala u politički narativ lažnog rasta i „uspješnih sezona“.

Podatak da je 47,6 % ispitanih turističkih profesionalaca na Pagu već 2019. godine smatralo da se održivi turizam razvija loše predstavlja jasan alarm i izravan šamar politici brojki.

Još je poraznija činjenica da je čak i predstavnik turističke zajednice u anonimnom istraživanju izjavio da se održivost uopće ne razvija. To razotkriva dubok jaz između javne komunikacije i stvarnosti na terenu.

Struka je tada jasno rekla „ne“ smjeru u kojem se destinacija razvijala. Model ETIS pokazatelja nudio je Pagu priliku da postane prvi otok s neovisnim i mjerljivim sustavom kontrole održivosti. Rješenje u obliku jedinstvene Destinacijske menadžment organizacije (DMO) bilo je jasno artikulirano, ali je zaustavljeno lokalnim političkim interesima i osobnim taštinama. (Sjetimo se kako je taj pokušaj propao sa gradskom tvrtkom "Pag turizam" i tko je odgovarao za bačen novac?)

Danas svjedočimo apsurdu u kojem se iz javnih sredstava financiraju novoosnovane tvrtke za izradu raznih „Planova upravljanja destinacijom“, čija je svrha često isključivo zadovoljenje zakonske forme. Ti dokumenti najčešće predstavljaju skupi celofan u koji se umata nerad i manjak vizije, dok stvarna stručna rješenja godinama skupljaju digitalnu prašinu.

Kako možemo vjerovati novim, skupim copy-paste papirima plaćenima našim novcem, ako smo ignorirali jasne, besplatne i primjenjive smjernice koje su mogle ispraviti smjer razvoja paškog turizma još prije pet godina?

Lokalna politika kontaminirala je objektivnost do te mjere da se radovi koji identificiraju probleme proglašavaju marginalnima, dok se skupi, često prepisani planovi uzdižu na razinu dogme. Iznajmljivači su pritom stisnuti između birokratske tromosti i stihijskog razvoja koji nas vodi prema gubitku autentičnosti i degradaciji prostora.

Naš otok ne treba nove forme, nove tablice i nove skupe dokumente. Potrebna nam je politička i upravljačka hrabrost da se napokon primijeni znanje koje već godinama postoji i koje je sustavno ignorirano. Vrijeme za kozmetičke zahvate je prošlo. Provalija više nije apstraktna prijetnja, ona je pred nama, a prvi koji će u nju pasti bit ćemo upravo mi koji turizam na Pagu stvarno živimo.

Radivoj Pastorčić

Poveznica na navedeni znanstveni rad: https://hrcak.srce.hr/file/355801

ITR - Indeks Turističkog Razdora

Indeks turističke razvijenosti (ITR) predstavlja važan analitički alat u oblikovanju turističkih i razvojnih politika te služi kao osnova za razvrstavanje jedinica lokalne samouprave u skupine turističke razvijenosti od I. do IV. Međutim, važeća metodologija njegova izračuna temelji se na parametrima i pristupu oblikovanima u bitno drukčijem razvojnome i tržišnom kontekstu od današnjega, što u praksi proizvodi niz ozbiljnih paradoksa te upućuje na potrebu hitne i stručne revizije. Riječ je o metodologiji koja u velikoj mjeri proizlazi iz parametara oblikovanih još u prošlom stoljeću, u vrijeme bitno drukčije strukture smještaja, turističke potražnje i odnosa turizma prema prostoru.

U međuvremenu su se dogodile duboke promjene u turističkom sustavu. Došlo je do snažne ekspanzije nekomercijalnog smještaja, izražene sezonalnosti, znatno većeg pritiska na prostor i komunalnu infrastrukturu, rasta ekološkog opterećenja te sve izraženijeg pitanja dugoročne održivosti lokalnih zajednica. Postojeći model ITR-a te pojave ne prepoznaje ili ih vrednuje površno, dok istodobno razvrstavanje u višu skupinu turističke razvijenosti ima izravne i vrlo konkretne fiskalne posljedice, budući da se na temelju ITR-a određuju okviri fiskalnog opterećenja vezanog uz obavljanje turističke djelatnosti, odnosno visina paušalnog poreza na dohodak.

Poseban problem metodologije ITR-a jest činjenica da se indeks povećava upravo onda kada lokalna zajednica demografski slabi. Na primjeru Grada Paga jasno je vidljivo kako pad broja stalnih stanovnika, uz istodobno visok i stabilan broj turista te vlasnika nekomercijalnog smještaja, rezultira višom razinom turističke razvijenosti prema ITR-u. Paradoksalno, što je manje stvarnog grada i stalnog života, a više sezonskih korisnika prostora, to je indeks viši. Takav rezultat potpuno je neovisan o stvarnom ekonomskom učinku turizma, kvaliteti turističke i komunalne infrastrukture te realnim mogućnostima lokalne zajednice. Posljedice takvog pristupa najizraženije pogađaju male iznajmljivače i domaćine koji, za razliku od velikih sustava, više ne mogu pratiti fiskalne i regulatorne zahtjeve nametnute logikom koja nema uporište u stvarnom stanju na terenu.

Dodatno, zastarjela metodologija ITR-a u potpunosti zanemaruje negativne učinke intenzivnog turizma na okoliš. Turizam je, osobito u prostorno ograničenim i ekološki osjetljivim područjima poput otoka, značajan izvor opterećenja okoliša kroz povećanu potrošnju vode i energije, rast količine otpada, opterećenje sustava odvodnje, prometne gužve te pritisak na obalni i morski ekosustav. Unatoč tome, ekološka komponenta uopće nije sadržana u izračunu ITR-a, iako bi upravo razina ekološkog opterećenja trebala biti jedan od ključnih korektivnih čimbenika turističke razvijenosti. Uvođenje dodatnog pokazatelja, poput indeksa turističkog opterećenja okoliša ili turističkog zagađenja, omogućilo bi realnije vrednovanje stvarnih troškova turizma koje danas u najvećoj mjeri snosi lokalna zajednica.

Nažalost, promjene koje se povremeno uvode u sustav svode se uglavnom na kozmetičke zahvate koji ne zahvaćaju temeljne probleme. Dok se zanemaruju strukturne slabosti, rast sive zone u turizmu i demografsko pražnjenje prostora, zadržava se metodologija ITR-a koja te procese ne samo da ne korigira, nego ih u određenoj mjeri i potiče. Odgovornost za takvo stanje snose političke strukture koje godinama balansiraju između kratkoročnih fiskalnih interesa i privida turističke uspješnosti, dok se dugoročna održivost lokalnih zajednica i prostora sustavno zanemaruje.

Na temelju isključivo priloženih tablica ITR-a za Grad Pag (2017.–2024.), evo stručne, numerički utemeljene analize, bez političkih ili emotivnih kvalifikacija.

1. Ključna konstanta: demografija stagnira, indeks ostaje visok

Broj stanovnika:

2017: 3.700
2024: 3.238
 pad ~12,5 %

Površina: konstantna (≈122 km²)

 Unatoč kontinuiranom demografskom padu, Pag u svim godinama ostaje u I. kategoriji turističke razvijenosti.
To je prvi indikator strukturnog, a ne dinamičkog razloga visokog ITR-a.

2. Pokazatelj A – Broj postelja: ekstremno stabilan i ekstremno visok

Vrijednosti A (2017–2024):

kreću se između 3,63 i 3,67
praktički bez oscilacija, čak i u COVID godinama

 To znači:

ukupni smještajni kapacitet nije reagirao na krize
indeks je “zaključan” strukturom kapaciteta, a ne tržišnim kretanjima

Ovo je klasičan potpis:

velikog udjela nekomercijalnih i trajnih kapaciteta (vikendice, apartmani bez tržišne fleksibilnosti).

3. Pokazatelj F – Broj postelja po stanovniku: najjači “okidač” I. skupine

Vrijednosti F:

2017: 3,49
2020: 3,49
2021: 3,55
2022: 3,53
2023: 3,54
2024: 3,53

 Nema pada – samo rast ili plato, i to unatoč:

padu stanovništva
pandemiji
oscilacijama u dolascima

Ovo je ključni dokaz da:

Pag ne ulazi u I. skupinu zbog rasta,
nego zbog disproporcije stanovnici : kapaciteti.

4. Hotelski pokazatelji (B i G) – trajno slabiji doprinos

B – Broj postelja u hotelima

stalno oko 2,90 – 2,94
znatno slabiji od ukupnog broja postelja (A)

G – Hotelske postelje po stanovniku

oko 3,34 – 3,43
bez jasnog uzlaznog trenda

 Struktura smještaja:

nije hotelski orijentirana
nema kvalitativne transformacije ponude
rast ITR-a nije posljedica investicija u “teži” turizam

5. Noćenja (D i I): visoka razina, ali bez eskalacije

D – Broj noćenja

stabilno visok (≈3,55–3,62)
čak i u 2020.–2021. pad je ograničen

I – Noćenja po stanovniku

raste s padom stanovništva
2017: 3,35
2024: 3,40

 Matematički efekt:

manje stanovnika = veći indeks, čak i bez rasta noćenja

To je čista aritmetička inflacija indeksa.

6. Najslabija točka sustava: zaposlenost u UGT-u (E i J)

E – Broj zaposlenih u UGT djelatnosti

2017: 2,12
2021: 1,69
2024: 2,31

J – Udio zaposlenih u UGT-u

2017: 2,96
2024: 2,12

 Ovo je presudno:

najslabiji i najnestabilniji segment
ne prati “razvijenost” koju indeks sugerira

Drugim riječima:

Pag ima ITR I. kategorije, ali radnu i dohodovnu strukturu II–III kategorije.

7. Strukturni zaključak iz samih podataka (bez interpretacije)

Iz tablica je nedvojbeno vidljivo:

ITR Grada Paga:
ne raste zbog ekonomskog razvoja,
nego zbog visoke gustoće smještaja u odnosu na stanovništvo.
Najjači doprinos indeksu:
A (ukupne postelje)
F (postelje po stanovniku)
H/I (turisti i noćenja po stanovniku)
Najslabiji doprinos:
zaposlenost
hotelski segment
strukturna transformacija turizma

Završna ocjena

Na temelju isključivo priloženih ITR tablica:

Grad Pag je primjer statistički visoko razvijene, ali ekonomski i strukturno neuravnotežene turističke destinacije.

ITR:

ispravno mjeri intenzitet i pritisak
ali ne reflektira stvarnu ekonomsku snagu turizma

Radivoj Pastorčić (Predsjednik UIAIS Grada Paga)